Sakupljanje gljiva drugačije se zove mirni ili tihi lov. Danas je, čini se, uz pojačanu dinamiku života i gradsko okruženje, sve više ljudi spremno da se bavi tim lovom. Čovjek tako može da provede cijeli dan u prirodi, a da pri tom ne osjeti dosadu. Uz miris šume i cvrkutanje ptica preći će desetke kilometara, a da se ne zamori. Sa strašću istraživača zavirivaće u svaki grm ili stari panj. Pronaći će korisne gljive u čijem će ukusu uživati. A prijateljima koji nisu spremni da idu u prirodu učiniće lijep dar i pričaće im o divnim časovima provedenim u šumi.

No, nije sve tako idilično. Neophodno je podsjetiti se na neke neprijatne stvari na koje gljivari moraju da računaju. U našim šumama, naročito u okolini Beograda, živi u travi (znači tamo gdje su i gljive) veliki broj krpelja. Nije rijetko da se u proljećnim mjesecima pri "češanju" o žbuniće na odjeću zakači više komada ovih jedva vidljivih insekata. Preporučljivo je poslije svake berbe prekontrolisati tijelo. Ako se neki krpelj prihvatio za kožu, treba ga nasuvo pincetom "odvrnuti" (suprotno od kazaljke na satu) ili otići u ambulantu.
Takođe, treba obratiti pažnju na pse lutalice, naročito u blizini velikih gradova. U nekim našim krajevima žive i zmije otrovnice. Ne treba bez dobrog osmatranja zavlačiti ruke u žbunove i brati gljive.
Uprkos, svim neprijatnostima, izlazak u prirodu je nezaboravan doživljaj. Švedski prirodnjak Karl Line rekao je: Priroda je najčudesnija u malom. To malo, i čudesno, može se otkriti u traganju za gljivama.

Traženje u prirodi

Prije polaska u gljive treba sebi postaviti cilj: Šta i gdje sakupljati?
Treba se prisjetiti pravih gljivarskih terena. Ne treba zaboraviti da gljive rastu isključivo uz određenu vrstu drveća, ili žive na račun drvne mase koja odumire, kao i uz određeni supstrat.
Svakako, sakupljače najviše zanimaju najcjenjenije vrste gljiva. Međutim, one nisu tako česte, između ostalog i zbog toga što su cilj mnogih drugih gljivara.
Ukoliko nađete, na primjer, vrganj, ne napuštajte brzo to mjesto. Kod ovih gljiva postoji opšte pravilo: našao si gljivu - traži brata, našao si brata - traži rođaka! Vrganje treba tražiti i u krugu. Za njih, a i za mnoge druge vrste, jednom zapaženo mjesto ostaje vaše trajno nalazište, vaša lična gljivarska farma.
U prirodi postoje paralelna događanja, nešto što govori o uzajamnoj povezanosti vrsta, nešto što se može nazvati kalendar gljiva.

Razne faze u vegetiranju drveća i trava mogu da signaliziraju sezonu određenih vrsta. Pojava nekih gljiva poklapa se sa pupanjem lišća, cvjetanjem voćaka, pojavom jagorčevine, vrežanjem jagoda, cvjetanjem maka, sazrijevanjem plodova, opadanjem lišća itd.
Kolebanje vremena pojave pojedinih vrsta u direktnoj je vezi sa kolebanjem temperature vazduha. Pogledajmo kako izgleda, po mojoj evidenciji, prva pojava zvonaste smrčice na lokaciji Staze koje se račvaju na Košutnjaku u Beogradu: 1990. pojavila se 8. aprila, 1991. 9. aprila, 1992. 19. aprila, a 1993. tek 26. aprila. U ovoj posljednjoj sezoni našao sam samo nekoliko komada! Kasnile su u odnosu na prvi zabilježen datum cijelih 18 dana.

Zapaženo je da pri naglom porastu temperature tijelo gljive prestaje da se razvija, čak brzo i uvene. Za vrijeme obilnih kiša broj i količina raznih vrsta gljiva je velika, međutim njihov vijek se skraćuje, jer brzo gnjile i propadaju. U takvim prilikama treba češće odlaziti na teren. Većina gljiva najbolje raste pri veoma slaboj svjetlosti, a neke, kao šampinjoni, rastu i u potpunom mraku. Za gljive je veoma pogodna prorijeđena šuma. One se na ovakvom terenu javljaju ranije i rod je bogatiji. U miješanim šumama zastupljenost vrsta veća nego u šumama istorodnog drveća. Zabilježeno je da su listopadne šume plodonosnije u proljeće, a četinarske u jesen.
Evo nekoliko opštepoznatih biološko-geografskih parametara na koje treba obratiti pažnju pri traženju gljiva, a od kojih zavisi njihova pojava:

- geografska širina i dužina i nadmorska visina;
- podneblje u kojem rastu i okolno rastinje;
- lokalna klima i kratkoročni meteorološki uslovi;
- šumske životinje i uticaj čovjeka na okolinu.

Ibrahim Hadžić, Drugi gljivarski korak - Prosveta 2002.
Foto www.gljive.com