Evo vrlo zanimljivog, empirijskog teksta o otrovnim hrčcima koji je napisao naš Rade Gašić. Tekst je objavljen u časopisu Fungi Planet.
Šibovi - selo u kojem svi jedu hrčke!
Šibovi, malo seoce od svega desetak kuća, nalaze se u srcu planine Lisine na nekih 1200 _meta_ra nadmorske visine. Kuće su razbacane po rubovima dolina koje su izvajali i zaoblili tercijarski glečeri tako da komšija jedva može da "dovikne" komšiju. Oko sela se nalaze stogodišnje šume smrče, jele, bora i bukve ispresjecane velikim planinskim livadama, jer se ovdje stanovništvo odvajkada bavilo stočarstvom. Još kao mladić od 20-ak godina upoznao sam se sa tim gostoljubivim i srdačnim gorštacima, a naročito sa čika Radom, krepkim starcem od preko sedamdeset godina, a sa sve i jednim zubom u glavi. Jednog lijepog aprilskog dana odem u Šibove i uz put uberem 10-12 smrčaka (Morchella deliciosa) iako sam se trudio da pronađem još koji - više ih nije bilo. Odlučio sam da odem do čika Rade i da ga pitam da li je on negdje viđao takve gljive i kako je moguće da ih nema više kod ovakve šume.
Radu sam zatekao kako sjedi na pragu svoje kuće. Kad me je ugledao, starac se ozario i srdačno me pozdravio. Sjeo sam na jednu klupicu ispred njega, odmah mu pokazao smrčke i upitao ga je li kada viđao takve gljive, a on mi je odgovorio kako su to šmrljci i kako ih je nekada bilo koliko hoćeš, toliko da ih je narod sušio i prodavao vrećama otkupnoj stanici u Podrašnici ali ih nisu znali brati kako valja već su ih čupali iz korijena pa su se tako iskorijenili i “sad ne možeš naći ni da u tavici upržiš, nego imaš tamo ispod onog bora bukovih šmrljaka pa možeš njih ubrati." Kakav ti je bukovi šmrljak, pa oni uopšte ne rastu ispod bukava? " Ne rastu ali mi ih ovde tako zovemo da ih razlikujemo od oni pravi, ajde da vidiš."
Odmah sam u smeđoj smrežuranoj grudvici prepoznao rani hrčak (Gyromitra esculenta) sa velikim iznenađenjem upitao sam ga - Nisi valjda ovo jeo? Pa oni su otrovni? Na to će čika Rade sa nevjericom " Boga mi imenjače, mi ih svi ovdje jedemo i nikad nikom nije ništa bilo, evo meni je 76 godina a još se nisam otrovo."
E kad je čika Rade doživio tolike godine i pored toga što je jeo “bukove šmrljke” odlučim i ja da ih probam. Mogu vam reći da su vrlo ukusni ali sam ipak odlučio da ih više ne jedem, kako zbog toga što kod mikologa vlada podijeljeno mišljenje o tome šta uzrokuje trovanja hrčcima (da li su to kumulativna svojstva otrovne materije - gyromitrina ili neki ljudi ne posjeduju u svom organizmu enzime koji razgrađuju gyromitrin) tako i zbog toga što su ove gljive veoma rijetke.
U svakom slučaju bolje ih je ne jesti već ih ostaviti na ukras prirode i radost gljivara istraživača kad naiđu na ovu neobičnu gljivu. Unatoč svemu rečenom nisam odolio da ne probam veliku moždanicu (Gyromitra gigas) i jesenji hrčak (Gyromitra infula), koji takođe kod nas rastu. Bili su veoma ukusni ali sam i njih jeo samo jednom.
Gyromitra esculenta
Gyromitra gigas
Gyromitra infula
Početna stranica 
Forum 
Omiljeni: 0
